Svi uspješni IT projekti današnjice oslanjaju se na neku od projektnih metodologija. Dobre implementacije projektnih metodologija u posljednjih nekoliko desetljeća pokazale su se kao glavni razlog uspješnosti projekata, a naročito svih uspješnih IT projekata. Također, kriva implementacija projektnih metodologija pokazala se kao glavni razlog neuspješnosti projekata. Iste ove činjenice vrijede jednako za velike kao i za male projekte i upravo u tim činjenicama leže problemi malih tvrtki i malih timova koji su glavna tema ovog rada. Projektne metodologije mogu biti vrlo kompleksne, skupe i opterećujuće, a u dijelu projekata imaju tendenciju postati i same sebi svrhom što je potpuno krivo i u konačnici sigurno dovodi do loše realizacije projekta pa čak i u koliko je projekt doveden do svog “uspješnog” kraja. To je naročit slučaj u malim tvrtkama čije rukovodstvo ima silnu želju pod svaku cijenu implementirati neku od kompleksnijih projektnih metodologija za što vrlo često nema realne potrebe niti opravdanja. Problem malih tvrtki i/ili timova leži upravo u njihovoj veličini jer kao takvi moraju imati dovoljno znanja i iskustva kako bi mogli prepoznati kojom metodologijom bi postigli optimalne projektne rezultate i koja metodologija bi za njih bila najbolja. Tu leže mnoge zamke jer ovakvi slučajevi zahtijevaju širok spektar znanja od rukovodstva koje u praksi često nije samo “obično” rukovodstvo već i velik, ako ne i isključivi, dio operative. Ono što možda nije na prvi pogled vidljivo je da snaga malih tvrtki i/ili timova, jednako kao i njihovi problemi, možda leži upravo u tome što su mali i kao takvi imaju velikog potencijala da budu agilni, a to je nešto bez čega danas malih tvrtki ne bi niti bilo. Agilnost malih tvrtki se očekuje u svim aspektima njihovog poslovanja, a jedan od tih aspekata je i projektni menadžment.