U ovom završnom radu instalirao sam i konfigurirao alat Foreman te popratni alat Katello. Foreman i Katello su zajedno poslužili kao centralni Linux repozitorij paketa te kao alati za upravljanje i instaliranje paketima, zakrpama te softverskim nadogradnjama. Foreman je centralni poslužitelj koji je zadužen za upravljanje i instalaciju paketa dok Katello koristim za dohvaćanje paketa iz različitih repozitorija. Značajka ovih dvaju alata je upravljanje s centralnog mjesta stotinama i tisućama poslužitelja bilo da su oni u oblaku (engl. Cloud), hibridnog tipa ili u fizičkoj ili virtualnoj okolini u našem data centru. Ja sam u ovom radu upravljao i nadzirao preko 100-tinjak virtualnih poslužitelja koji se nalaze u prostorijama server sale Apis-IT-a. Prije same instalacije bitno je bilo postaviti certifikate na poslužitelju te diskove, odnosno particije formatirati sa XFS datotečnim sustavom zbog velikog broja čitanja i pisanja. Kako bih dobio veću fleksibilnost i kako ne bih bio ograničen brojem pisanja i čitanja koristio sam upravljanje logičkim volumenima (engl. Logical Volume Manager, skraćeno LVM). Nakon same instalacije potrebno je bilo konfigurirati Foreman prema svojoj organizaciji, staviti ime organizacije, odrediti okoline životnih ciklusa, također je bilo potrebno uvesti manifest kako bi Katello mogao pročitati službene Red Hat repozitorije. Virt-who alat sam konfigurirao kako bi mogao dobivati informacije o hipervizorima na kojima se nalaze naši poslužitelji, a sve u svrhu licenciranja istih. Po završetku sinkronizacije repozitorija koje smo uključili po uvođenju manifesta krenuo sam raditi preglede sadržaja (engl. Content View, skraćeno CV) koji su predstavljali same repozitorije. To je bitan korak za kasnije skaliranje sustava. Po izradi svih CV-a, izradio sam zajedničke preglede sadržaja (engl. Composit Content View, skraćeno CCV) koji su se sastojali od različitih CV-a u ovisnosti o potrebama poslužitelja i aplikacija na njima. Nakon izrade CCV-a potrebno je bilo postaviti odgovarajuće aktivacijske ključeve kako bi lako i pomoću jedne poveznice mogli registrirati poslužitelje u odgovarajuće CCV-e te okoline životnih ciklusa. Po završetku dodavanja svih poslužitelja u Foreman, instalirao sam Remote Execution dodatak koji će mi služiti kao alat za udaljeno i centralno izvođenje naredbi nad poslužiteljima. Poslužitelje sam zbog kasnije jednostavnosti upravljanja podijelio u grupe poslužitelja. Bez alata poput Foreman-a bilo bi teško ako ne i nemoguće upravljati i nadzirati veći broj Linux poslužitelja.